U Hrvatskoj, mjesto stanovanja ima velik utjecaj na standard i kvalitetu života. Slavonske županije se suočavaju s najvećim padom stanovništva i najnižim prosječnim plaćama.
Međutim, standard i kvaliteta života na nekom području se ne mogu odrediti samo na temelju tih parametara. Dostupnost javnih usluga također ima utjecaj na kvalitetu života, a stotine manjih mjesta diljem Hrvatske oskudijevaju u tim uslugama.
Tražite posao? PickJobs – 100% posao!
Prema posljednjem popisu stanovništva, četiri od pet županija s najvećim padom broja stanovnika su slavonske. Ukupan broj stanovnika u Slavoniji i Baranji je smanjen za 136.217 osoba u odnosu na 2011. godinu. 2011. godine je u pet slavonskih županija živjelo 805.998 stanovnika, dok ih je 2021. godine bilo 669.781.
Najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da su migracije stanovništva između gradova i općina unutar istih županija najveće u Splitsko-dalmatinskoj županiji i Primorsko-goranskoj županiji. Također, Grad Zagreb i Zagrebačka županija bilježe najveću međužupanijsku migraciju stanovništva.
Usporedite svoju plaću s ostalim plaćama za svoje radno mjesto.
Među dvadeset županija i Gradom Zagrebom, sedam županija je imalo pozitivan migracijski saldo među županijama, što znači da je broj doseljenih bio veći od broja odseljenih. Najviši pozitivan saldo, sa 1904 osobe, zabilježen je u Zagrebačkoj županiji.
Trinaest županija i Grad Zagreb su imali negativan saldo migracije među županijama, što znači da je broj odseljenih bio veći od broja doseljenih. Najveći negativni saldo zabilježen je u Brodsko-posavskoj županiji s gubitkom od 447 osoba, te u Vukovarsko-srijemskoj županiji s gubitkom od 395 osoba.
Zagrebačka županija je imala najveći pozitivan saldo ukupne migracije stanovništva u 2021. godini, što predstavlja razliku između ukupnog broja doseljenih iz drugih županija i inozemstva te ukupnog broja odseljenih u druge županije i inozemstvo. Taj saldo iznosio je 1746 osoba.
S druge strane, Brodsko-posavska županija je imala najveći negativan saldo ukupne migracije stanovništva, s gubitkom od 1268 osoba, dok su Vukovarsko-srijemska županija i Osječko-baranjska županija također imale značajan negativan saldo, s gubitkom od 1261, odnosno 1222 osobe.
Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, najviša prosječna mjesečna neto plaća u zadnjem dijelu 2022. godine isplaćena je u Gradu Zagrebu, i to u iznosu od 9263 kune (1229.41 eura), dok je najmanja plaća zabilježena u Virovitičko-podravskoj županiji, i to u iznosu od 6785 kuna (900.52 eura).
Prema ovim podacima, slavonske županije, izuzev Osječko-baranjske županije, bilježe najniže prosječne plaće u Hrvatskoj koje jedva prelaze 900 eura.
Informacije s početka godine pokazuju da je prosječna mjesečna neto plaća u četvrtom tromjesečju 2022. godine porasla u svim županijama u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine. Najveći rast plaća, od 10.5 posto, zabilježen je u Karlovačkoj županiji, dok je najmanji rast zabilježen u Međimurskoj županiji, gdje su plaće porasle za sedam posto.
U međuvremenu, plaće u Zagrebu su dalje povećane. Prema podacima Odjela za strategijsko planiranje i razvoj grada Zagreba, prosječna mjesečna neto plaća po zaposleniku u pravnim osobama u Gradu Zagrebu za siječanj ove godine iznosila je 1256 eura, što predstavlja nominalni rast od 11 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine.
Dostupnost javnih usluga također ima veliki utjecaj na kvalitetu života. Dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović, znanstvena savjetnica, ističe da standardni pokazatelji kvalitete života obuhvaćaju različite aspekte života i uključuju percepciju pojedinca o emocionalnom i materijalnom blagostanju.
Ti pokazatelji obuhvaćaju zadovoljstvo radnim mjestom i radnom okolinom, međuljudske odnose, prirodno okruženje te ovise o fizičkom i mentalnom zdravlju, razini i kvaliteti obrazovanja, rekreaciji i slobodnom vremenu, osjećaju pripadnosti društvenoj zajednici, osobnim postignućima, religijskoj pripadnosti, vjerskim uvjerenjima, duhovnom životu, sigurnosti i demokratskim slobodama.
Jurlina Alibegović naglašava da ocjena kvalitete života svakog pojedinca u njegovom okruženju izravno ovisi o kvaliteti, brzini, dostupnosti i cijeni pojedinih javnih usluga koje mu, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i zakonodavnim propisima, trebaju osigurati lokalne vlasti u kojima živi, kao i županije.
“Općine i gradovi imaju odgovornost brinuti o širokom rasponu javnih usluga, uključujući uređenje naselja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne usluge, brigu o djeci, socijalnu zaštitu, primarnu zdravstvenu skrb, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, javni prijevoz te protupožarnu i civilnu zaštitu. Sve te lokalne javne usluge imaju utjecaj na različite aspekte života pojedinaca, bez obzira na to jesu li u najmanjem selu ili velikom gradu.”
“Općine i gradovi moraju osigurati sve te javne usluge i dobra kako bi građanima i poduzetnicima pružili prikladne uvjete za život i rad. To postižu osnivanjem različitih javnih ustanova ili trgovačkih društava (komunalnih poduzeća) kojima je glavna djelatnost pružanje različitih javnih usluga u njihovom području rada”, ističe Dubravka Jurlina Alibegović.
Ona je analizirala i proračunske korisnike po županijama i Gradu Zagrebu, što uključuje ustanove i društva koja pružaju različite usluge građanima i poduzetnicima na području županije.
“To su osnovne i srednje škole, glazbene i umjetničke škole, domovi zdravlja, opće i specijalne bolnice, zavodi za prostorno uređenje, županijske razvojne agencije i slično. Pregledom podataka o zastupljenosti tih ustanova po županijama primjećujemo velike razlike, pri čemu Ličko-senjska županija ima najmanji broj proračunskih korisnika, odnosno 29, dok Splitsko-dalmatinska županija ima najveći broj, odnosno 128 proračunskih korisnika.”
“Grad Zagreb ima 330 ustanova i trgovačkih društava koja pružaju javne usluge i koja su proračunski korisnici Grada Zagreba”, dodaje.
Kreirajte profesionalan životopis pomoću našeg besplatnog online alata!
Napomenula je da postoje značajne razlike u broju proračunskih korisnika gradskih proračuna među gradovima.
“Većina gradova ima proračunske korisnike u obliku dječjih vrtića. Na primjer, gradovi Kastav i Nin imaju po jednog proračunskog korisnika (dječji vrtić), grad Sveta Nedelja ima dva proračunska korisnika (kulturni centar i dječji vrtić), kao i dvadeset drugih gradova – Donja Stubica, Hrvatska Kostajnica, Popovača, Ivanec, Lepoglava, Varaždinske Toplice, Bakar, Čabar, Kraljevica, Orahovica, Kutjevo, Lipik, Donji Miholjac, Skradin, Hvar, Supetar, Vis, Vrlika, Vodnjan i Opuzen.”
Izražava opravdanu zabrinutost i postavlja pitanje kako građani u tim gradovima mogu ostvariti pravo na pružanje javnih usluga iz samoupravnog djelokruga koje bi im njihovi gradovi trebali osigurati, sukladno važećim propisima. Napominje da građani plaćaju poreze i različite oblike financiranja javnih poslova iz lokalnog područja te stoga očekuju pružanje tih usluga. Također, ističe da oskudan broj i vrsta tih ustanova uvelike utječu na percepciju građana o kvaliteti njihovog života.
U vezi s korisnicima općinskih proračuna, ističe da od 428 općina gotovo polovica, odnosno 243, nema niti jednog proračunskog korisnika. To znači da u tim općinama građani i poduzetnici ne mogu ostvariti niti jednu javnu uslugu u općini u kojoj žive ili rade.
Na primjer, u Brodsko-posavskoj županiji postoji 22 općine u kojima nema nijedna ustanova koja pruža javne usluge građanima, dok samo četiri općine imaju ustanove koje pružaju neku vrstu usluga. U općinama Gornji Bogićevci i Okučani postoji knjižnica, a u općinama Oriovac i Rešetari postoji dječji vrtić.
Prema njenim objašnjenjima, situacija u tim općinama proizlazi iz obećanja općinskih načelnika tijekom lokalnih izbora koja vjerojatno nisu podržana konkretnim sredstvima. Financijska sredstva poreznih obveznika i stanovnika tih općina se troše na plaće i materijalne troškove načelnika, zamjenika načelnika, zaposlenih službenika i administrativnih troškova lokalne samouprave, umjesto da se koriste za financiranje osnovnih usluga koje su potrebne tim zajednicama.
Ova situacija se ponavlja iz godine u godinu, što rezultira nedostatkom kvalitete života u tim lokalnim zajednicama. Dubravka Jurlina Alibegović smatra da građani trebaju biti svjesni ovog problema i javno progovoriti o tome, ne samo tijekom lokalnih izbora. Također, naglašava da “visoka” politika ima odgovornost prepoznati potrebu za hitnim promjenama u sustavu lokalne i regionalne samouprave kako bi se ova situacija promijenila.