‘Fenomen iluzije novca‘

Kad se uvodio euro u ostatku Europske unije, fenomen da su ljudi doživljavali nezadovoljstvo, bio je prisutan u svim zemljama.

„S jedne strane će nam se činiti da su stvari jeftinije, ali osjećat ćemo se puno siromašniji jer će nam postati očito koliko su naše plaće male. To se u psihologiji zove fenomen iluzije novca. Ljudima su važni brojevi, a ne sama činjenica koliko novac vrijedi. Medijalna plaća u Hrvatskoj je trenutno 6500 kuna što zvuči puno manje strašno nego 860 eura”, o prelasku s kune na euro u Briefingu kaže prof. dr. sc. Zvonimir Galić, redoviti profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji se između ostalog bavi psihologijom novca i potrošnje. Ističe kako je prosječna hrvatska plaća 7800 kuna ili 1050 eura što je bitno manje od 2700 eura kolika je Njemačkoj ili 2200 u Austriji.

„Kad se uvodio euro u ostatku Europske unije, fenomen da su ljudi doživljavali nezadovoljstvo, bio je prisutan u svim zemljama osim u Irskoj.

Irska je imala irsku funtu koja je po vrijednosti bila kao britanska funta, nominalno jača od eura pa je i iznos plaće u eurima bio veći. Nominalno. I to na ljude djeluje. Moj je strah da će uvođenje eura kod nas uzrokovati nezadovoljstvo koje će sjesti na nezadovoljstvo uzrokovano inflacijom i nepovoljnim gospodarskim kretanjima”, ističe Galić koji ljudima predlaže da cijene u eurima množe s 10, a ne 7,5 da bi shvatili koliko nešto košta s obzirom na inflaciju i sva poskupljenja.

„Time ćemo spriječiti da nešto kupimo jer smo procijenili da je jeftinije nego što je. Sva zaokruživanja cijena će ići na gore, odnosno na štetu potrošača. Naše plaće su izrazito male i zato je jako važno da mi na što racionalniji način s njima raspolažemo i da točno procjenjujemo vrijednost onog što kupujemo”, naglašava Galić koji procjenjuje da će nam trebati nekoliko mjeseci da prestanemo preračunavati u kune i sasvim se naviknemo na novu valutu. U tom procesu će, dodaje, najteže biti onim koji su najsiromašniji, najmanje obrazovani i stariji.

„Najmanji papirnati apoen će biti 5 eura što je 37,5 kuna, a većina stvari koje svakodnevno kupujemo kao što su kruh mlijeko ili jogurt košta manje od toga. To znači da ćemo morati promijeniti novčanike jer ćemo više koristiti kovanice, a vjerojatno ćemo mnogo više koristiti i kartice. U psihologiji postoji pojam – bol plaćanja. Ljudi se ne vole rastajati od svog novca, odnosno plaćanje ih boli i istraživanja pokazuju da je ta bol veća kada plaćate gotovinom nego karticom. Ljudi su, kada plaćaju karticom, skloniji neracionalnoj potrošnji”, kaže Galić.

Naglašava kako su se Nijemci teška srca odrekli njemačke marke jer je ona bila snažan simbol nacionalnog identiteta i ponosa na valutu iza koje stoji jako gospodarstvo.

„Mi ćemo se kune relativno lako odreći jer nam gospodarstvo nije tako snažno i ona nije važan dio nacionalnog identiteta. Ali zamislite da se moramo odreći hrvatske nogometne reprezentacije i uvesti europsku reprezentaciju. Nezadovoljstvo bi bilo ogromno jer je naš identitet snažno vezan uz reprezentaciju”, govori Galić koji strahuje da će Hrvati euru pripisivati negativne efekte svih ekonomskih kretanja, odnosno euro će im biti kriv za sve.

Osnovna stvar u psihologiji novca je, napominje, ta što ljudi pogrešno procjenjuju apsolutne vrijednosti stvari pa ih jako privlače akcije. Stoga su kada vide da je na Crni petak nešto sniženo 20 ili 30 posto, skloni impulzivno reagirati i kupiti ono što im ne treba, a to oglašivači koriste.

„Savjet koji se ljudima može dati je da prespavaju odluku o kupnji. Živimo u potrošačkom društvu i u kupnji možemo uživati. Ona nije loša, ali je problem kada nas dovodi u dugove. Kupujemo stvari koje nam ne trebaju i zbog toga ne možemo kupiti one koje nam trebaju. Osim toga pazite kako oglašivači, pogotovo na on-line platformama, manipuliraju vašom psihologijom poput one fore da je to zadnji primjerak i da ga još tri osobe gledaju isto kada i vi”, kaže Galić koji smatra da će u prosincu ove godine ljudi trošiti manje nego lani jer nam plaće realno vrijede 5 posto manje nego prije godinu dana, a sve više se najavljuje i recesija koja se pak često povezuje s pojmom depresija, a u depresiji ljudi manje troše.

Tvrdi kako je istraživanje u Americi pokazalo da je od slaganja oko ideoloških stavova, stavova prema seksu ili prema odgajanju djece, za sretan brak mnogi važnije slaganje u stavovima o trošenju novca jer su kada nema novca otežane mnoge druge stvari u životu.

„Kada imate plaću 11.500 kuna, povećanje plaće ima manji učinak na vašu sreću nego kada imate 6500 kuna. Namjerno kažem 11.500 kuna jer 90 posto ljudi u Hrvatskoj ima manju plaću od toga. Ljudima je važno da im posao osigurava egzistenciju, da na poslu imaju ugodno radno okruženje i da taj posao ispunjava njihove potencijale. Kada su nisko plaćeni, ljudima se čini da su egzistencijalne potrebe najvažnije, ali su i ove druge dvije jednako važne”, tvrdi Galić. Dodaje kako istraživanja pokazuju da nam kupnja stvari donosi manje zadovoljstvo nego što očekujemo dok kupnja iskustava – poput putovanja ili koncerata – donosi veće zadovoljstvo. Ističe i kako ljudi više uživaju u kupnji stvari drugima nego sebi, a njegovo je mišljenje da su muškarci više skloni iracionalnoj potrošnji nego žene.

Izvor: Jutarnji.hr